Aroniju[Wiki] (lat. aronia melanocarpa; eng., chokeberry) uvrštavamo u skupinu bobičastog voća. Njezina domovina je istočna obala Sjeverne Amerike, dok je u Europi kao voćna vrsta najraširenija u državama bivšeg Sovjetskog Saveza i Poljskoj. Izvorno, u prirodi, najčešće se nalazi u mokrim šumarcima i na rubovima močvara. Izvorno ime - "The Chokeberry" ("opora bobica"), označava dvije vrste bjelogoričnih grmova iz porodice ruža (lat., rosaceae).

Zanimanje za doprinos zdravlju aronija soka utemeljen je na vrlo visokom stupnju antocijana i flavonoida, koji su pet do deset puta veći nego kod drugih vrsta voća kao što su brusnica, acai, borovnica, crni ribiz…

Duboko ljubičasta, gotovo crna pigmentacija ploda proizlazi iz izuzetno visokog sadržaja polifenola, posebno anthocyanina. Ukupni sadržaj anthocyanina izmjeren u crnoj oporoj bobici je i do 1.480 mg na 100 g svježeg ploda, a koncentracija proanthocyanidina je 664 mg na 100 g svježeg voća. Obje vrijednosti su među najvišim sadržajima i koncentracijama izmjerenim u istraživanjima biljaka do danas.

Plodove aronije prerađujemo u sokove, pekmeze, kompote. Moguće ih koristiti i svježe ali i sušene, mljevene u čaj ili prah. Naravno, možemo ih i zamrznuti radi korištenja u hladnim zimskim danima kada organizmu ponestaje imuniteta. Upotrebljavaju se za pripremu osvježavajućih napitaka, kao dodatak mliječnim proizvodima - raznim namazima, jogurtima i sirevima. Iz bobica aronije pripremaju se izuzetno ukusni likeri, kao i rakija i vino. Izvrsna je kao dodatak čokoladi.