Aroniju[Wiki] (lat. aronia melanocarpa; eng., chokeberry) uvrštavamo u skupinu bobičastog voća. Njezina domovina je istočna obala Sjeverne Amerike, dok je u Europi kao voćna vrsta najraširenija u državama bivšeg Sovjetskog Saveza i Poljskoj. Izvorno, u prirodi, najčešće se nalazi u mokrim šumarcima i na rubovima močvara. Izvorno ime - "The Chokeberry" ("opora bobica"), označava dvije vrste bjelogoričnih grmova iz porodice ruža (lat., rosaceae).

Zanimanje za doprinos zdravlju aronija soka utemeljen je na vrlo visokom stupnju antocijana i flavonoida, koji su pet do deset puta veći nego kod drugih vrsta voća kao što su brusnica, acai, borovnica, crni ribiz … Vrijedni sastojci u bobicama aronije, kao što su antioksidansi, polifenoli, minerali i vitamini, prema nekim saznanjima pomažu u borbi protiv raka i srčanih bolesti.

Duboko ljubičasta, gotovo crna pigmentacija ploda proizlazi iz izuzetno visokog sadržaja polifenola, posebno anthocyanina. Ukupni sadržaj anthocyanina izmjeren u crnoj oporoj bobici je i do 1.480 mg na 100 g svježeg ploda, a koncentracija proanthocyanidina je 664 mg na 100 g svježeg voća. Obje vrijednosti su među najvišim sadržajima i koncentracijama izmjerenim u istraživanjima biljaka do danas.

Plodove aronije prerađujemo u sokove, pekmeze, kompote. Moguće ih koristiti i svježe ali i sušene, mljevene u čaj ili prah. Naravno, možemo ih i zamrznuti radi korištenja u hladnim zimskim danima kada organizmu ponestaje imuniteta. Upotrebljavaju se za pripremu osvježavajućih napitaka, kao dodatak mliječnim proizvodima - raznim namazima, jogurtima i sirevima. Iz bobica aronije pripremaju se izuzetno ukusni likeri, kao i rakija i vino. Izvrsna je kao dodatak čokoladi.